Paralele.

Dobrodošli na moj blog

25.09.2017.

Totalno zenski post

Bas se pitam koliko dugo ovakve stvari bole.

Nevezano za to, imam osjecaj da sam jedino zensko na svijetu koje boli stomak sedam dana prije nefo sto ce dobiti plus onda kada dobije pa ona 2 najgora dana. Wtf vise.

U istom sam raspolozenju vec sedmicama. Dva dana mi se cine kao sedam. I kada sam ovakva, vrijeme koje prolazi smatram mini pobjedama. Prezivjela sam dan. Pa jos jedan. Pa sedmicu. Pa drugu... Nista se ne desava da se osjecam bolje, ali vrijeme prolazi pa se i to racuna za nesto.

22.09.2017.

Ljudi s kojima ne izlazim

Malo me pere to što nemam s kim izaći. Kada pogledam širi broj ljudi s kojima izlazim njih je ukupmo troje. Odnosno, tri prijateljice i tri velika ali.

Broj 1 znam od srednje, ali ona je nakon toliko godina i dalje na istom nivou kao tada. Mislim, mene je i tada njeno ponasanje znalo nervirati, ali haj. Primjer: ići će gradom i zviždati za mlađim likovima i misliti da je to cool. Postoji jos puno toga, tipa ja pricam ona me i ne slusa vec lista instagram, nema neku dubinu i misli da je imati muškarca uslov za sreću, itd. itd. Necu vise o njoj.

Broj 2 znam od osnovne, ali sa njom dogovoriti izlazak je kao igrati loto. Kada se dogovorite obavzno će prati kosu sat vremena prije nego što se trebate naći i onda zakasniti. Ono sto im je zajednicko jeste da vise nemam povjerenja u njih. Isto tako, dogovoriti nesto sto nije izlazak u neki određeni kafić je nemoguće. Mogu zaboraviti na bilo kakvu dobru svirku, neku setnju od 2-3 sata ili bilo šta.

Broj 3 mi najviše paše, ali uspjeti izvući je iz kuće je teška misija, a i kada uspiješ najviše vremena što će biti vani je dva sata. Isto tako, nema šanse da idemo u kino i da gledamo recimo neki horror.

Broj 4 su sva moja socijalna ograničenja i nou vej da izađem sama. I osjecam se glupo i dosadno.

21.09.2017.

Mrzim naslove

Baš me zanima čitaš li ti ovo što pišem. Trebalo mi je godinu i po da ti dam link bloga, a ti si to sigurno samo prešao okom i zaboravio da postoji. Možda i bolje.

Baš je tužno u šta se jedna velika ljubav pretvorila. Više ne može ni pozdrava dati. Sad sam definitivno uvjerena da je svaki tip posebna vrsta konja i da vas sve treba izbjegavati.

20.09.2017.

Forever not

Kao pozvana sam na dejt. Direktno. Prije toga je bilo ''ako hoćeš možemo izaći ako nećeš ne moramo''. Prije toga prije je bilo da izađemo vani i da me poslije toga x puta samo hladno pozdravi kao da ga smaram. A prije tog izlaska je bilo da sam njegova srodna duša iako me ne zna, ali osjeća to.

Imao je potencijala sve do tog izlaska, koji je bio prije par godina. Jbt, snijeg do koljena, a mi dva sata od parka do parka. Mislim, to je romatnika, ali kada imaš 15 godina. I fakat da imam 15 godina on bi lako mogao biti moj dream guy.

But not. Ne da mi se izaći i onda slušati njegove životne avanture i diviti se njegovoj ludosti, onda voditi kvazi filozofske razgovore o tome kako je život ovdje sranje i na kraju završiti u mraku cmakajući se.

Kada sam odbila lika koji se zapravo hajmo reći trudio truditi se oko mene i isplanirati 3-4 kreativna dejta unaprijed što ne bih i nekog lolaša kojem je pjesnički vrhunac neki kvazi ispod prosječni reper?

Ima li koga normalnog u skladu s njegovim godinama?

19.09.2017.

Ah

Govorim sebi neke pozitivne laži pa možda s vremenom i povjerujem u njih. Šta ću drugo. Od svih scenarija završilo je po onom najgorem i eto. Ključna riječ je završilo.

Jutros me je leptir digao iz kreveta, kako poetično. Zapravo, moja panika šta je sad ušlo u kuću, ali haj isto je. Boli me sve, ali proći će. Ne treba mi ništa.

13.09.2017.

Nismo pametni

Postavljam previše pitanja za kojih nema odgovora. Znam šta ne može, znam šta bih voljela da bude, a imam dvije opcije, svaka ima spisak zašto da i zašto ne, i nema se šta pametno odabrati, nego čekati i vidjeti šta će vrijeme donijeti. Sada se doslovno može osloniti na ono ''ako je suđeno bit će''.

12.09.2017.

Ljubav kroz satelite

Ljudi se vežu za najlabilniju stvar na svijetu očekivajući da će biti zauvijek fiksna i onda im najebu organi. Sreća je imati s kim podijeliti kvalitetan meme, ali uredu je i smijati se sam. Samo ne preglasno... Sreća je imati s kim otići na koncert, ali je isto tako zabavno i imati privatni koncert sam u svojoj sobi.

10.09.2017.

4 za nedjelju

1. Kako pronaći granicu između intuicije i onih hiljadu ''imam osjećaj''?

2. Od onog da bih napustila sve da budem sa tobom do onog da te ne želim više vidjeti sve i da si zadnja osoba na planeti

3. Bol će proći i ostati će praznina koju ćeš onda moći ispuniti ljubavlju i sobom.

4. Sve će proći. Natjeraj se.

09.09.2017.

Zašto sam glupa:

Osjećam se ko neko siroče. Jebote, ne spavam nikako, dočekam 8 ujutro i onda možda zaspem 2-3 sata ako niko od komšija ne pila drva. Osjećam se tako slabo, manta mi se, muti mi se vid i sva sam nikakva, ali gluho bilo da mi kupe neke tablete za spavanje. Jedva sam ih nagovorila prije tri mjeseca da mi uzmu bilo kakve, ali one više ne djeluju. A kad skontaju da nisam izašla ni na jedan ispit upravo radi toga onda ću opet biti ja kriva. Ona može otići kupiti sebi hlače od 100 KM koje nikada neće obući,a ja hodam u tri majice čitavo ljeto. On ima para za ''sitne'' popravke na autu koji su uvijek 100 KM ili više, ali nema para da meni da. Mogu dizati kredit da naprave neku totalno bespotrebnu stvar u kući, a nisu mogli čak ni razmisliti o tome kada je bilo u pitanju moje obrazovanje. A ti ćero vraćaj dugove kad mi umremo. Što je najtužnije od svega toga, studiram nešto što mrzim samo radi majčine ljubavi, a isti su me ti ljudi otjerali od mog najboljeg prijatelja i ljubavi života.

08.09.2017.

Big girls cry

Danas sam ocekivala vise metafora i simbolike. Nekih malih znakova. Nije da ih nisam dobila, ali je opet isto. Mozda i ja trebam otici.

06.09.2017.

Dopamin u porastu

Ono "volio bih" pomjera planine u meni.

02.09.2017.

Like a stone

Srbi me srce nešto

25.08.2017.

Podsjetnik

Da sam bila pametnija mogla sam već završiti fakultet i biti slobodna. Ali problem je bio ustati iz kreveta. Ali zato ovaj oktobar hoću, pa makar mi se ta odluka baš i ne isplati sada, poješću još jedno govno, i neću više, ni tuđa ni svoja. A poslije toga ko zna šta ću

24.08.2017.

BBF?

Ovaj odnos što ga trenutno imamo je daleko od zdravog. Probudim se i dobijem pet poruka od njega gdje mi prepričava nešto privatno i jada se, uhvatim sebe kako se smješkam na neke dijelove razgovora koji uopće ne bi trebali postojati ikako, imamo planove kada dođe i poslije kojih se više nikad nećemo vidjeti i previše je uvrnuto.
S druge strane, sve je već rečeno i nema ni ''n'' od nade, iritira me činjenica da zna biti online i ne pisati sa mnom, zadnji put kad smo se sreli nije me ni mogao gledati u oči i očigledno je sve ovo jedna velika glupost. Jedemo govna oboje, on misli da možemo biti prijatelji, a ja ga ne znam pustiti i dalje imam osjećaj da ćemo samo nastaviti kada dođe.
Mimo toga, spala sam na to da imam samo jednu osobu s kojom se mogu družiti, produktivno ljeto, nema šta.

23.08.2017.

Bloody night, put that pamper tight.

Pms mi je postao najuzbudljiviji period života. Raskućim se ko krme, od slatkog do slanog, od pića do sokića, plačem dva puta dnevno i rokam po emocionalnom roller coasteru 24h. Plus, neracionalno trošim pare na sjajila iako sam izgrizla pola usne i izgledam kao hodajući herpes i tražim njegovu kupku po dm-u, a oni se ofucali nešto. Najbolji dio danas je što sam uspjela eliminisati veliku puhicu ispod vrata i riješiti se medvjeđih dlaka i uzeti neku finu sketchbook sa kurcem na koricama.

22.08.2017.

Dva plamena

The basic difference between a soulmate and a twin flame is that anyone in our life could be a soulmate—including a parent, friend, child or lover. The twin flame connection is only a romantic relationship.


The twin flame relationship is described as the division of a single flame that was placed into two different souls. These two souls are then reincarnated over the course of several lifetimes gathering human experiences and learning — usually only coming together during one of their last lifetimes on Earth.

The reunion of the twin flames is the ultimate undefinable romantic connection of two souls. But this connection is far from easy—or simple.


One of the first signs that we have met our twin flame is the high level of understanding that we feel toward one another. We simply make sense to one another, and while we may sometimes wonder about what our choices, we simply understand their soul.

There is also a familiarity between twin flames that makes us feel like we have known each other forever.

It’s the feeling of looking into another’s eyes and seeing ourselves reflected back at us.

It’s not always going to make sense and it’s not going to follow any predetermined timeline, but it will shake us to our core.

Because every once in a while we meet someone — and from the very first meeting it feels like coming home.
This is what it feels like to be looking into the eyes of our twin flame.

Another of the surest signs of the twin flame connection is the synchronized push and pull toward our mate. This type of connection is overwhelming at times and terrifying at others.

At the very best it’s everything we’ve ever wanted and at the worst, overwhelming because of its emotional depths.


The twin flame relationship is not an easy one to navigate.

To make matters worse, there is historically a runner and a chaser phase within each union.

While the reasoning behind these roles are still much unknown, it seems that as part of the equal division of the Yin-Yang energy upon creation, there is one partner who is constantly scared of the connection (often the male energy) and the other who is the validator (usually female) of all the feelings and energy present.

It’s not to say that the runner can’t then become the chaser, but historically there is one twin flame who is the first to express their heart and lay it on the line.

It is then up to the runner to see if they are soul ready to accept this type of union and relationship.

Fortunately, this chasing and running phase doesn’t last for the duration of the relationship, but it is usually present in the beginning, until both people are accountable for their past, including any lingering emotional or mental baggage.

Many people often dismiss the twin flame connection because of the initial difficulty, but it is this hard beginning that truly defines the twin flame relationship.

Only our twin flame can hold up the mirror to all of the aspects of our lives where we are stuck and need to grow. But both partners must decide whether to stick around for the metamorphosis or to pull a permeant disappearing act.

Twin flames will have the most convoluted love stories—this is not a boy meet girl, boy falls in love with girl and boy marries girl type of love story. No, this union will be more like boy meets girl, boy runs away from girl, girl marries another, boy travels the world, boy and girl meet again decade’s later, boy runs from girl again, and girl runs from boy—so forth and so on.

Sometimes twin flames just aren’t ready to come together in a particular lifetime—but even if we are, our storyline won’t be an easy one.

The entire purpose of the twin flame experience is to challenge one another and wake each other up to be the best possible version of ourselves—but not everyone is ready to be awakened.

Not everyone is ready to dive to the depths of their soul, to see what lurks there—and sometimes, no matter how our hearts feel, in the end, it is sometimes easier to run away.

The major theme to a twin flame connection is that no matter how many times we part ways — we always seem to find our way back to one another.

Time becomes irrelevant — because souls don’t understand the concept of months or years — we only understand the feeling of powerful eye contact and of the incredible soul shaking energy when our chakra points line up with another.

And it’s because of these intense physical responses, that everything else just drops away when two twin flames come into contact with one another.

The twin flame connection is a powerful life changing force because of the deep spiritual and emotional connection.

22.08.2017.

?

kada sjebeš sebi život do kraja šta je još jedna glupa odluka? pičkin dim, ništa

06.08.2017.

Živjeti s istinom.

Za Sabinu, živjeti s istinom, ne lagati ni sebi ni drugima, moguće je samo pod uvjetom da se živi bez publike. U trenutku kada neko počne pratiti ono što radimo, polinjemo se, htjeli ili ne hjeli, prilagođavati očima koje nas gledaju i ništa od onog što radimo nije više istinito. Imati publiku, znači živjeti u laži.
Čovjek koji gubi svoju intimnost gubi sve, misli Sabina. A čovjek koji je dobrovoljno odbacuje obično je čudovište. Zbog toga Sabina nimalo ne pati što mora skrivati svoju ljubav. Naprotiv, samo tako može ''živjeti s sitinom''.

Franz je, nasuprot tome, siguran da u podjeli života na privatnu i javnu sferu leže korijeni svih laži; čovjek je privatno jedno, a u javnosti nešto sasvim drugo. ''Živjeti s istinom'' za njega znači srušiti barijere između privatnog i javnog. Pakirao je kovčeg kada je u sobu išla Marie - Claude. - Već gotovo godinu dana imam ljubavnicu - rekao je.

Sabina se osjećala kao da je Franz silom provalio vrata njezine intimnosti. Kao da je kroz ta vrata iznenada provirila glava Marie-Claude. Postat će protiv svoje volje suparnica neke žene koja je nimalo ne zanima. Franz će se rastati, a ona će zauzeti mjesto pokraj njega u širokoj bračnoj postelji. Svi će to gledati, bit će prisiljena pred svima igrati neko kazalište - umjesto da bude Sabina, morat će igrati ulogu Sabine, i još izmisliti kako izgrati tu ulogu. Ljubav će, kad za nju sazna javnost, dobiti na težini, postat će teret.

Sjećala se njihova susreta u spavaćim kolima za Amsterdam. Tada je htjela pasti pred njim na koljena i moliti ga neka je zadrži, makar silom, i nikad ne pusti da ode. Tada je željela da opasnom putu izdaje konačno dođe kraj. Nastojala je što je moguće inzenzivnije obnoviti tu tadašnju čežnju, dozvati je, osloniti se na nju. Sve je bilo uzalud. Osjećaj nezadovoljstva bio je jači.

A Sabina je ugasila svijetiljku upravo zbog tih zatvorenih očiju. Nije više htjela ni jednu sekundu promatrati te spuštene kapke. Franzovo tijelo koje se uvijalo na njoj zatvorenih očiju bilo je za nju tijelo bez duše. Ne, ne želi više gledati kako se grči na njoj, više mu nikad neće ponuditi dojku kao kuja štenetu, ovo je danas posljednji put, definitivno posljednji put!

Znala je naravno, da je njena odluka vrhunac nepravde, da je Franz najbolji od svih muškaraca, da je lijep, da je dobar, ali što je više postajala svjesna svega toga, osjećala je sve jaču želju da siluje tu inteligenciju, da siluje tu nemoćnu snagu.

Voljela ga je te noći žešće nego iakda prije. Činilo joj se da se pred njom pružaju beskrajna prostranstva slobode i te daljine su je uzbuđivale.
Franz je jecao na njezinom tijelu siguran da sve razumije. Davala mu je do znanja svoju radost, svoju strast, svoju suglanost, želju da živi s njim do kraja života.

Izgledao je sam sebi kao jahač koji jaše na konju u prekrasnu prazninu, prazninu bez supruge, bez kćeri, bez domaćinstva, u prekrasnu prazninu pometenu Herkulovom metlom, u predivnu prazninu koju će ispuniti svojom ljubavlju. Jahali su tako, jedno na drugom, kao na konju. Jahali su prema daljinama za kojima su čeznuli. Spjala ih je izdaja, koja ih je oslobodila. Franz je jahao na Sabini svjestan da izdaje svoju ženu. Sabina je jahala na Franzu svjesna da izdaje Franza.

06.08.2017.

Paralele

Plivala sam na sred mora sa ptičicom i odjednom su počeli valovi. Bili su sve veći i veći, gutala sam vodu i davila se, ali sam bila fokusirana na to da spasim ptičicu. Uzela sam je u šaku kako je valovi ne bi zapljusnuli i potopili, stiskala je sve jače i jače, a kada su se napokon smirili vidjela sam dva mala oka kako plutaju pored mene i shvatila da sam je ubila. A mogla sam je samo pustiti da odleti pa bi se obje uspjele izvući.

A tako radimo i sa problemima oko nas.
Kada se nešto tiče nas samih, sve to doživljavamo intenzivnije, tragičnije, komplikovanije i strašnije. Umjesto da sve te probleme gledamo kao neku neugodnost koja će proći, koju možemo podnijeti i riješiti, utapamo se u kreiranoj iluziji tragedije i vječne patnje, od muhe pravimo slona. Idealni smo savjetnici prijateljima, ali smo sami sebi neprijatelji.
Al' postoji i ono da zapravo ljudi pronalaze užitak u tome. Osjećaju se jaki u svojoj tragediji i nesreći, ali su preslabi za nešto bolje od toga. Preslabi da uživaju u sreći. Radije ćemo sjediti i plakati u sobu nego se izložiti nekoj ''opasnosti'' kako bi dobili nešto što zapravo i želimo. Ima nas svakakvih.


https://www.youtube.com/watch?v=nrIPxlFzDi0

05.08.2017.

Nešto trune u zraku, da li smo to mi?

U tebi vidim isto ono što i ja radim drugim ljudima, i sad kontam koliko je to nepodnošljivo za druge.
U tvojoj interpretaciji istine pronalazim nepotrebnu pretjeranost i diktatorski pokušaj pomoći. I bez obzira što te molim da izbjegneš taj dio jer sam ga svjesna i sama i samo da budeš tu kao veliki topli nikadmenepuštaj zagrljaj jer mi je to jedino potrebno u takvim momentima, prvo me moraš iznvervirati, a onda možda popustiti.
Iako volim i taj dio jer mi ponekad treba šamar da se probudim, treba mi i onaj dio poslije gdje ćeš me ipak prihvatiti i utješiti. A to sam i ja neku noć uradila.
Govorim curi kako ima sindrom žrtve i traži kretene koji je ne jebu ni 2% samo da bi mogla postojati u toj patnji kao neko ko je dobar, trudi se i brine se za drugog, strpljivo čeka i kune se u veliku ljubav koje zapravo nema. Dobro, nudila sam ja njoj i zagrljale i podršku, nudila sam joj blažu istinu i ispadala budala, i prekipjelo mi slušati jednu te istu žalopojku za nekim klasika napaćenim bosanskim seljakom i kažem joj kako jeste.
I kako god joj ponudim nešto što bi je moglo razveseliti, mimo slušanja problema i lažne želje da se opet pomire - ona to odbija. Valjda ne možeš pomoći ljudima koji ne žele biti spašeni, a vrlo vjerovatno da sam i ja među takvim.

03.08.2017.

Francuska sela i crveno vino

Sve oko mene mi govori da je vrijeme. Snovi koje sanjam, nove prilike koje me zovu, intuicija, kineski organi i vrijeme koje je prošlo. Vrijeme da se krene dalje. Ali ne znam kuda, ni kako. Moram se naučiti sama na sebe.

29.07.2017.

Glavobolja

Sinoć sam pustila onu razuzdanu Ayral da radi šta hoće i pametnica je miješala tablete i alkohol. Dopustila sam joj jer sam ionako bila previše sjebana, da mi je bilo svjedno šta će biti od mene. Ionako više ne mogu uživati ni u čemu. Ništa što me nekad držalo živom me ne pokreće ni u kom smislu. Pomislim da sam okej i onda skontam da sam jako blizu onoj fazi kada sam se htjela ubiti. Razlika je što sam tada mrzila samu sebe, a sada se volim na neki uvrnut način. Hoću da zakoračim desnom nogom, ali se lijeva diže i kreće. Mislim da ću uskoro poluditi. Jutros sam se probudila sa knedlom teškom 2kg, evo je na plućima i jedva dišem. A sinoć sam se osjećala kao da letim, lel.

28.07.2017.

Kako zavesti curu u 4 koraka:

Cuker: jel imas momka
- nemam niti želim imati u skorije vrijeme


Cuker: imal kakve sanse da se upoznamo
- nema


Cuker: aaa ddeee 😛
- ne


Cuker: hmmmm da bog da ti crko mobitel..



Ako je onaj ko bari - baritelj, kako se zove onaj koga se bari?

26.07.2017.

Muhe i komarci

Mrzim ovu ustaljenu dosadu svakodnevnice u kojoj se usamljenost najviše ističe i najviše smeta. Ovo vrijeme me podsjeća na moja bježanja, ali to mjesto više ne postoji. A u prošlost se sakriti ne mogu. Nije problem samoća, ovi zidovi i mali prostor, problem su ljudi koji kruže oko moje orbite, ljudi koji su me razočarali i povrijedili toliko puta, a i dalje su tu. Problem su činjenice koje ne mogu promijeniti, niti prihvatiti. Voljela bih imati luksuz ljudi koji izmišljaju svoje probleme. Voljela bih makar da ostane na ovome na čemu je sada, ali neće. Živote, iznenadi me.


Postoji jedna pjesma koje ne mogu naći na youtube-u ili negdje ovako. A imam je skinutu još od osnovne. Godhead - Tired old man.

22.07.2017.

hoću u austriju

Jedna od karakteristika našeg naroda koju ne mogu smisliti jeste ono kada krenu pričati "ja sam dobar ko kruh".
I uglavnom to možeš čuti od udatih žena što se same stavljaju u ulogu žrtve.
Sestro, nije ti niko naredio da se udaš i da glumiš kućnu pomoćnicu nekom muškom izrodu. Niko ti nije naredio da od djeteta napraviš degenerika koji ne zna nosa obrisati, ali zato redovno briše kurac i ne sjeti se sam smaknuti ostatke svojih potrošenih spermića po sobi.

Ili kada neki namudani hormon muškog spola koji hoda kao da ima dildo u guzovima krene pričati kako je on dobar ko kruh dok ga neko ne zajebe. Napiješ se ko stoka, voziš maloljetan ćaćin treći auto, zamalo ubiješ curu i prođeš nekažnjeno, samo zato jer si dobar ko kruh? Aha.

Isto što ne mogu smisliti ljude koji gledaju televizor bez ikakvog zvuka. Pričaš kako ne možeš spavati bez njega, ne možeš jesti, disati bez njega, ali ne daj Bože da pojačaš makar na 1 nešto što gledaš. Još i prevoda nema jer je neka domaća emisija.


Danas me pere pms žestoko.